Tema za sve pesnike kao i za ljubitelje poezije.
Ovde mozete ostaviti svoje stihove,kao i komentarisati stihove drugih clanova.
Ocekujem Vase trenutke inspiracije... :ahaha
SSM POEZIJA
- Login or register to post comments
- 6449 prikaza
Za printanje
Kaput od čežnje
Dok se grom od stijene odbija
Brod sjećanja se u talasima razbija
Šaljem munju da ti pod nebom baklju ljubavi upali
I da ti nadopuni sve ono što ti fali.
Dok hladni vjetrovi duvaju
U tišini usnule sobe čuvam slike da me ozdrave
Da naše tragove sačuvaju
I da pošaljem galebove da te pozdrave.
Dok su se sivi nadvili oblaci
Na tebe mislim već danima
Duša kaput od čežnje oblači
Srce govori da te voli,dal'te to još zanima.
autor:pljoska
METALIK,VOLIM TE METALIK
Postujuci tudju muku a i svoju
celi sam se mesec kupao u znoju
sve dok nisam cuo da su platu moju
"dobrovoljno" dali za metalik-boju
Resih da se zalim,sve do gospodara,
do samoga vrha.
Tad jos nisam znao,gde sam pare dao ,
u cemu je svrha vecitog davanja,
do ismejavanja.
I posle ko zna koje nocne more,
posao sam
gore.
Najavise me kod gospodara,
sto o nama se stara,
kao -neimara
sto ostade bez para.
Otvorise mi ,kozom oblozena vrata,
ko da su od zlata
i rekose mi
da ne kasljem cesto,
i da budem kratak,
da posle hitam na svoje radno mesto
gde ceka zadatak.
Zelezna prasina se lepila uz mene,
plaseci se sjaja
gospodskih odaja.
On me i ne pogleda kada sam usao
i sve mi se cini
da i nije slusao
moju ispovest
bez kraja.
Osecao sam da gorim,da plamtim,
cudna me vatra pocela da pece
od reci koje cu zauvek da pamtim,
reci sto mi rece:
"Ponosi se momce,
sto dadoh platu tvoju,
na metalik-boju,
Ponosi se momce
jer ponosan sam i ja,
sto se znoj tvoj sija
sa mojih kocija".
Sisao sam dole,kao u nesvesti,
medj drugare svoje,ne znam im ni broja,
koji kao i ja nikad nece sesti
u kocije lake od metalik-znoja.
Autor:ognjeni zmaj-revoltirani metalostrugar
Pesma je nastala 90-te godine tokom jednog strajka kada sam kao mlad radnik"Pobede-IMO" protestvovao protiv rukovodilaca koji su nase posteno(na normu)zaradjene plate potrosili na kupovinu sluzbenih automobila i jos imali obraza da ta auta budu u metalik-boji.
Moji drugari su pesmu koja je prosto u jednom dahu izasla iz mene(kao da mi neko sapnuo)umnozili u 2000 primeraka i u "restoranu drustvene ishrane" podelili za vreme dorucka kao desert :hh
Ognjeni,svaka cast.Vec sam pomislio da medju nama nema pesnika sem pljoske,kad ono,prvo pa musko.Prava revolucionarka...
Stvarno sam uzivao citajuci je!
fino fino 
Hvala,hvala.Prekopacu po "ranim radovima",nacice se jos ponesto...
* * *
U kafani na uglu,slika redovno ista
konobarica u belom i čaša sumnjivo čista.
Al' mi nikada ne bi menjali sliku istu
za konobara u crnom i času blistavo čistu.
хе хе има нешто у томе.....
Boem
O kafanski covjece
sto su ti tako duboke bore
niz umorno lice nekad znoj potece
dal' ti usne jos o vinu zbore.
Da li jos u kafanu svratis
i cigane zoves da ti sviraju
kroz stihove pjesme uspomene da vratis
one sto te stalno u dusu diraju.
Koliko si proveo pijanih noci
i za sankom ostavljao polomljene case
sada je bolje otici
i zaboraviti radosti i boli sto iza toga ostase.
Svi ce jednom pitati
o covjeku boemu
i neko ce napisati
baladu o svemu.
pljoska
Darkelja, ja tebe samog ostavih par mjeseci i ti totalno prolupa,
tjeras narod na poeziju...od toga moze da se rikne...
Ajd' Pljoska moze proci...samo da nisu, stasovi i glasovi, noge duge, grudi bujne...i sl...pjesnicka kenjaza...
E moj Boschke,sta da se radi,prolupao nego sta.Nego ja postavio temu,mislio sam da ima vise pesnika na ovom forumu,kad ono ili nema ili se kriju i cuvaju autorska prava.Odmah bih Vam rekao da se od poezije (u klasicnom obliku izdavanjem knjiga) ne moze 'leba najesti,pa stoga slobodno stavljajte svoje pesme (ako ih imate),ma kakve da su.
Za Bodaru jedna pesmica,da bi zavoleo poeziju.....
U Sremskoj Mitrovici postojala je fabroka celuloze i papira cuveni MATROZ.Posto je bila na periferiji grada (blizu vatrogasnog doma) njena okolina je prosto mamila na razne stvari......sledi pesmica....
Leto je doslo na svaka vrata,
cvrkucu ptice,mirise lipa,
a moje drage kraj mene nema
sestru joj ..bem s' kim se sad pipa?
A...voleo sam je-k'o rakijicu,
jos uvek se secam njenog lica,
i ko bi reko-caca je ..bo
16 godina,a vec kurvica.
Vodio sam je CAK do celuloze,
u kino i na fliper,
voleo bih da je jos jednom sretnem
da mi plati za onaj "triper".
Ih, ko rakicu...ja mislim da je nemoguce voliti neku rospicu kao rakicu...
E Boschke,to je izrazito jaka metafora.Jaca metafora nije ispevana u poslednjih 100 godina :hh a i nece biti uskoro!!!
istina je da se od izdavanja knjiga,stampanja itd ne moze najesti leba od toga al pravo da vam kazem da ni nisam isla na tu foru da sam sad mislila nesto da zgrnem neke silne pare u vezi toga izdala sam knjigu za svoju dusu da podjelim sa narodom jer imam dara za pisanje...ponudila sam par svojih knjkiga ovdje po kanadi u neke nase prodavnice i galerije pa polako kad se prodaju uopste mi nije bitno hoce li se sve prodati vazno je da se ljudima svidja to o cemu pisem ja sam pola svojih knjiga podjelila darovala sam od srca svoje stihove dragim prijateljima a ostala dva paketa sto su mi ostala pokusacu da prodam ako budem uspjela ako ne sve cu da ih podjelim ...
Šeta Roda i vidi Žabu.
Žaba plaće.
Jadna Žaba.
Haiku poezija.
Valovi, kiša...nemogu ništa
Valovi su brisali moje tragove....
Pomislih ući ću u more,izbrisat će sjećanje na te....
Ušla sam, nakon nekoliko minuta izašla sam, ti si bio još u mom sjećanju...
Kišne kapi brisale su prašinu, brisale su prljavštinu...
Idem van, neka mi pada po glavi ,sigurno će te isprati iz moje glave....
Ali ne......Niti valovi, niti kiša nemogu ništa sjećanju na te....
Kolika je želja da nestaneš još je veća želja da zauvijek bar mi sjećanje ostane od tebe.... 16.05.2010. A.T.
Što mi je
Što me osjećaj tuge odjednom zagrli?
Što mi sreću otjera?
Znam da me voliš
znam da u to sumnjati ne moram
Što mi je da mi tijelo za tvojim čezne?
Da mi tijelo za nježnosti tvojom pati?
Zašto svijet grub postade?
Zašto grubost nježnost otjera?
Što mi je .....?
Ljubav je tu, i mi smo tu,
ali žurba i problemi
malo me stiskaju.
Oprosti draga, volim te još jače svakim danom koji dolazi,grlit ću te nježno,ljubiti polako,rukama mojim prelazit ću lagano po tijelu tvome,kao pero -rekao si.
Što mi je ,nije mi ništa samo je oblak sunce pokrio i opet ga otkrio da još ljepše sjaji.
23.08.2010. ~<3~
da se ne zaboravi...
24.3.1999.-24.3.2011.
Trag zivota
Cujem zvuk sirene
koji se na tren cuje
i polako nestaje
iza nemirnih kulisa
tame koja
dobuje u meni.
Pogled mi se gubi
negdje u noci
tog zaglusujuceg svjetla,
koje treperi.
Tu,dole,
medju zidovima
cuci strah
i odjek jauka,
plac djeteta
i bol koja je
neizdrljiva.
Pojavila se stvarnost
koja je beskonacna,
bez kraja.
Da,bas ona
koja je postojana,
i koju je neko vec
pustio da caruje
medju umornim
i napacenim narodom
od celicnih ptica
koje neumoljivo
preljecu sivilom
sto se nadvilo
nad Srbijom.
Svaki trag
sjecanja
je tren
utemeljen
kao kamen
koji ce vjekovima
stajati
cvrsto,
dok god u nama
tinja
zar zivota.
24.3.1999.
-u sklonistu
...za sve one kojih vise nema...
Daliborka Pesut Mandic
Predosjećaj
Često te viđjam u snu
i uvijek ko da mi nešto govoriš
u očima ti vidim tajnu
koju ne možeš lako da otvoriš.
Osjećam kako srce moje raste
u ove zimske hladne dane
i zamišljam kako iz žvota bašte
može lijepih trenutaka još da kane.
Poznala sam te tog dana
i znadoh da nije bila šala
činjaše mi se boja glasa
već davno znana.
O svemu sad govorim svjesno
a ne da se sjećanja mute
i gledam u buduće trenutke neizvjesno
ko paučinastih godina kolute.
autor:pljoska